Postby нуклеарни удар » Wed Jan 18, 2017 7:29 pm
Tema dana, 16. siječanj 2017
Panika u Njemačkoj i Francuskoj: Elite uvjerene da Rusija ove godine dolazi i po njih
D. Marjanović
Dva događaja potresla su svijet prošle godine - Britanci su glasali za izlazak iz Europske unije, a Amerikanci su izabrali Donalda Trumpa za predsjednika. Može se reći kako se politički svijet tek "oporavlja" od ova dva velika i neočekivana događaja, no, već ove godine mogla bi uslijediti još dva velika šoka koja - ako se zaista dogode - će "zatvoriti krug".
Govorimo dakako o izborima koji će se održati u Francuskoj i Njemačkoj. Ukoliko u ovim zemljama dođe do radikalne promjene, a moguće je - krug će zaista biti zatvoren.
Ključne sile Zapadnog svijeta su SAD, Britanija, Francuska, Njemačka i (donekle) Italija. U 3 od 5 već su se desile neočekivane situacije (osim Brexita i pobjede Trumpa u Italiji je ostavku nakon neuspjelog referenduma mora podnijeti Matteo Renzi).
Godinama, desetljećima zapravo, narod bi na izborima glasao za jedan od "prihvatljivih izbora", a prihvatljivi izvori potvrđivali bi se medijima. Dakako, kroz taj period demokracija je funkcionirala više kao privid izbora nego sredstvo temeljitih promjena. Sve se to u konačnici mijenja 2016. godine kada više ne pobjeđuje kontrolirana opozicija već nedopustiva opcija.
Pritom je svakako zanimljivo istaknuti da se o pobjedi Trumpa i o Brexitu često govori kao o kompletiranim procesima na koje bi se eventualno mogli nastavljati novi, no, činjenica jest da ni Britanija još nije izašla iz Europske unije niti je Trump službeno preuzeo vlast u SAD-u. Može li se nešto desiti po tom pitanju? Glede Trumpa teško, on će ući u Bijelu kuću već u petak, no, izlazak Britanije iz EU mogao bi se odugovlačiti neko vrijeme.
Ipak, promjene su se desile, a mnogi će se složiti da su radikalne.
Nakon velikih promjena u Britaniji, SAD-u i Italiji, sve oči biti će ove godine uprte u Njemačku i Francusku.
Oni koji strahuju od promjena ovakve magnitude i u ovim zemljama već sada, mjesecima prije izbora, glasno upozoravaju na - Rusiju. Zašto Rusiju? Zato jer prema njima, odnosno njihovoj verziji interpretacije stvarnosti, spomenuta tri velika događaja ne bi se desila da nije bilo velikog ruskog utjecaja.
Iako će mnogima zvučati apsurdno, brojni visoki europski dužnosnici zaista oglašavaju uzbunu tvrdeći kako će moskovski fantomski stroj nakon trijumfa u Londonu, Washingtonu i Rimu krenuti na Pariz i Berlin, a tada će, navodno, Putinova pobjeda biti konačna.
Naravno da je ironično da se Europa danas boji Rusije, možda zbog grižnje savjesti? Naime, kada su predsjednički izbori bili održani u Rusiji, 2012. godine, vodeći europski dužnosnici pokušali su osporiti te izbore na sve moguće načine. U konačnici, kada se više nije moglo pronaći adekvatne zamjerke, konstatiralo se kako je Putin jednostavno prejak/prepopularan pa stoga opozicija nema šanse - dakle, ruska demokracija zapravo nije demokracija (inače ove stavove iznio je tada jedan naš istaknuti europarlamentarac koji je danima kritizirao ruske izbore, kao po kakvom nalogu).
Bilo je tu i pokušaja direktnije sabotaže - potpora Zapada, na razne načine, za ruske opozicijske pokrete nije nikakva tajna. I najmanji prosvjedi protiv Putina imali su direktan put do naslovnica svih Zapadnih medija.
Sada svi ti akteri, kada se stvari odvijaju posve kontra njihovih želja i očekivanja, jednoglasno optužuju Rusiju. Optužbe samo stižu, bez dokaza ili uz vrlo sumnjive optužbe (primjerice rusko "dovođenje" Trumpa na vlast).
Optužbe nisu krenule od pobjede Trumpa, već od Brexita, odnosno čim su se počele događati stvari kontra volje Zapadnih elita. Tako je britanski laburistički zastupnik, Ben Bradshaw, otvoreno rekao kako je "vrlo vjerojatno da se Putinova Rusija uplela u britanski Brexit referendum".
Što zapravo znači kada se tvrdi da se Rusija "uplela", da je "utjecala" na izbore? Naime, kada se SAD "upliće" u neku zemlju (Libija, Irak, Afganistan, Sirija, Ukrajina), jako dobro možemo definirati kakva su to uplitanja. U slučaju Libije "upleli" su se bombardirajući zemlju natrag u kameno doba, a predsjednika su im ubili dajući ga u ruke islamističkim militantima.
U slučaju Ukrajine direktno su se upleli tražeći pad predsjednika Viktora Janukoviča da bi nakon toga točno definirali tko treba biti u novoj Vladi (notorni telefonski razgovor između američke zamjenice državnog tajnika, Victorije Nuland, i američkog ambasadora u Ukrajini Geoffreya_R._Pyatta).
Kako Rusija "utječe" na sve ove događaje? Ne zna se, zna se samo da navodno sve vrijeme utječe i da nekim čudom dobiva sve što želi. Od propagatora takvih ideja nikada se neće čuti koji su to načini kako Rusija utječe na europske mase. Dakako, u ovom slučaju ni nije cilj dati konkretne razloge već ponavljati tvrdnju što je više moguće.
Ima li to efekta? Itekako. Pogledajmo primjer SAD-a. Krajem 2015. Reuters/Ipsos proveo je anketu u kojoj se Amerikance pitalo smatraju li Rusiju prijetnjom SAD-u? Već tada se pisalo intenzivno protiv Rusije, no ne ni približno kao danas. Tada je 76% ispitanika reklo kako smatra Rusiju prijetnju. Anketa pak provedena krajem prošle godine otkriva kako čak 82% ispitanika smatra Rusiju prijetnjom.
Što je Rusija u zadnjih godinu dana učinila SAD-u da je ova brojka porasla za 6%? Rusija ništa, ali mediji su bili neumorni, a ljudi nakon puno ponavljanja pokupe tvrdnje kao fakte.
U Njemačkoj i Francuskoj pak vlada prava panika oko "ruskog uplitanja", a obavještajni stručnjaci daju kredibilitet izjavama političara tvrdeći kako je ta prijetnja toliko da je sada već "prekasno za obranu".
Obranu od čega? Navodno su, prema paranoidnim tvrdnjama onih koji bi ove godine mogli postati bivša elita, svi populistički pokreti u Europi na ovaj ili onaj način dirigirani od strane Moskve. Izjave su takve da bi se slušajući iste moglo pomisliti da je Kominterna još uvijek aktivna.
Tu su dakako i priče oko "lažnih vijesti" i "lažnih medija". Sve ovo podsjeća na atmosferu u kojoj bi uskoro sve što nije direktno na strani Zapadnih elita moglo biti prozvano "lažnim medijima".
Njemačke obavještajne službe tvrde kako Rusija daje potporu euroskepticima i anti-imigrantskim strankama u Njemačkoj i diljem Europe.
Sve to zvuči zanimljivo i krajnje intrigantno, no, gdje su dokazi za te tvrdnje? Gdje je ruski novac na računima tih stranaka? Gdje su ruske nevladine udruge po Europi?
Francuska stranka Nacionalni Front, koje se trenutačna vladajuća garnitura možda i najviše boji jer bi njihova liderica Marine Le Pen mogla postati francuska predsjednica na izborima ovog proljeća, nadala se kako će se u ruskoj banci, kao do sada, moći zadužiti 21 milijun USD za troškove predstojeće političke kampanje - no, ostali su bez tog izvora nakon što je ruska centralna banka ukinula licencu banci FCRB s kojom je poslovao Nacionalni Front.
Dobiti kredit (u ovom slučaju čak ni to) definitivno nije ni približno "uplitanje" magnitude kakvu spominju pojedini EU dužnosnici.
Drugim riječima, jedini konkretni utjecaj, kojeg možemo jasno vidjeti, je povremeni medijski prostor kojeg ruska sve utjecajnija državna novinska kuća RT daje europskim opozicijskim političarima. Je li to zapravo ta prijetnja koju se spominje, ali je se ne smije imenom nazvati jer je riječ o slobodi govora, medija i u konačnici medijskom pluralizmu za kojeg inače EU izdvaja pozamašni novac (za podobne medije)?
Većih dokaza o ruskom "uplitanju" u europsku demokraciju nema, ali onima koji osjećaju svoj nadolazeći poraz to ni nije bitno. Tako je i njemačka kancelarka Angela Merkel nedavno izjavila kako "ne može odbaciti mogućnost" da će se Rusija "uplesti" u izbore koji će se ove jeseni održati u Njemačkoj.
Istu izjavu daje i francuski ministar obrane, Jean-Yves le Drian: "Ne možemo isključiti mogućnost operacija iste naravi koje smo vidjeli u SAD-u, operacije koje će imati za cilj poremetiti francuski izborni sistem".
Što smo to zapravo vidjeli u SAD-u? E-mailove koji su osvanuli na WikiLeaksu koji potvrđuju ono što su skoro svi Amerikanci već i znali - da je Hillary Clinton kandidatkinja Wall Streeta? Nema čak nikakvih dokaza da je iza krađe tih e-mailova stajala Rusija.
Čega se boji francuski ministar le Drian? Da će Marine le Pen dobiti medijski prostor za intervju na RT-u i da će taj intervju pogledati pola Europe? I? Što onda? Zar nisu ovi strahovi na neki način vapaj za cenzurom, za gušenjem medijske demokracije?
Upravo to i jest to, ali je teško zatražiti cenzuru od strane onih koji su izgradili sav svoj imidž na kvazi borbi protiv cenzure. Naravno, to ne znači da će odustati od konačnog cilja, cenzure nepodobnih izvora, ali umjesto da to učine drsko i naglo - i time izazovu negodovanje vlastitih masa - moraju provesti opsežnu kampanju demonizacije i općenitog zastrašivanja. Valja narodima Europe objasniti, uvjeriti ih, da je za njihovo dobro da se pogase signali ruskog RT-a i da im se onemogući svako emitiranje, a možda i dostupnost na internetu, kao što to već godinama s nepodobnim web stranicama radi Kina.
Stvar je posve jasna - ako se kojekakvim populistima ne dozvoli medijski prostor, nitko za njih neće glasati, jer nitko za njih neće niti znati. Rusija pak remeti sve i Zapadne vladajuće elite odlučile su čvrsto da vlastite narode valja vratiti natrag u "blaženo neznanje" kako ne bi glasali "pogrešno". Jedina stvar u tom planu je ta da je možda zaista već prekasno, i za Pariz i za Berlin, a samim time i za postojeću vladajuću strukturu na prostoru Zapadnog svijeta.
Koliko god tvrdili da će to biti trijumf Rusije, nije tako (već vidimo da se Trumpov ton prema Rusiji mijenja) - sve što se trenutačno događa na Zapadu nema nikakve veze s Rusijom. Možda protivnici postojećih elita koriste medijske platforme koje im Rusija nudi, jer i sama priželjkuje promjenu (kako i ne bi kada ju postojeće vodstvo Zapada vojno okružuje?), ali to je samo jedan detalj u znatno većoj priči. Ono što se "upliće" u planove moćnika su europske i američke mase koje pokazuju da žele promjenu, ovog puta temeljitu promjenu - ukratko: građani na Zapadu žele odlazak postojeće vladajuće elite i to čine putem izbornih kutija i nastavit će to činiti i ove godine, kako u Parizu tako i u Berlinu.
Nove strukture možda budu bolje, možda budu neusporedivo gore, ali narodi su spremni riskirati jer ovo postojeće stanje postaje neizdrživo - tko bude procijenjen dovoljno sposoban (ili dovoljno radikalan) da svrgne postojeću Wall Street elitu u SAD-u i šampione mjera štednje u Europi, dobit će glas. Dogodilo se to u Britaniji, SAD-u i u Italiji, apsolutno je neizbježno da će se to dogoditi i u Francuskoj i Njemačkoj, priče o ruskom "uplitanju" samo su očajan način izgradnje argumenata za neminovne poraze dotrajale europske elite koja je davno izgubila doticaj s narodom i stvarnošću.
