Da, ovo je jezivo. Terorizam metastazira, metode se menjaju unapredjuju. Taman kada su Izraelci doveli svoje bezbednosne sluzbe i vojsku do tog nivoa da su uspesno neutralisali vecinu pretnji. Onda su se negde pocetkom 90ih godina pojavili bombasi samoubice, prvo u vozilima koji su se zaletali na izraelske punktove i borbena vozila, a zatim i na ulici medju narodom. Dugo je trebalo vremena da se i sa time izbore i da svedu tu pretnju na neki minimum. Kako su krenuli napadi u Evropi, sada je primetno da teriristi kao oruzje koriste velike kamione kojima se zalecu u masu ljudi. Da kaazemo da je to nova metoda. Lakse je ukrasti kamion ili neko vece vozilo (ili ne ukrasti, iznajmiti), nego nabaviti oruzje, jer kapiram da su sada nelegalni putevi oruzja pod mnogo vecom prismotrom bezbednosnih sluzbi. Niko ne zna sta ce sledece da padne na pamet, koji svakodnevni predmet moze posluziti kao orudje za ubistvo. Jednostavno, terorizam nece prestati, samo je pitanje u kom obliku ce se ispoljiti.
Da se samo vratim na onu prethodnu raspravu o ratnom vazduhoplovstvu. U toj raspravi, pa ni u nasim medijima, skoro se ne povede prica o tome da li imamo dovoljno kadra koji bi leteli na avionima i helikopterima.
http://www.jutarnji.hr/globus/Globus-po ... i/5536287/To nije nimalo jednostavna stvar. Hrvati su uradili svoju analizu u svetlu nabavke ovih helikoptera Kajova. Sustina je da ti na jednu letelicu moras imati rezervnu posadu. Deset aviona ne znaci deset pilota, vec mnogo veci broj. Uvek moras racunati da ce neko od njih biti onemogucen da leti, bilo da ce poginuti ili biti ranjen u borbi ili u miru. Neke zemlje imaju desetine pilota po letelici, one sirotinjske sve manje. U tekstu navode da je prosecna starost hrvatskog pilota oko 38 godina i da je jako malo pilota u ranim 20im.
Takodje, uz sve nove letelice (doduse Migovi kod nas nisu novi, ovde se pre svega misli konkretno na nove hrvatske helikoptere), ide armija mehanicara koja mora da ih opsluzuje. Ako helikopteri budu rasporedjeni na vise aerodroma (kao sto hoce), to znaci vise razlicitih ekipa mehanicara.
I oni i piloti moraju proci obuku. Ako su lose placeni sami ce otici cim nadju prvu dobru priliku za posao, a nikome nije u interesu da se ova vitalna stvar prepusti stihiji i da vecno budu u fazi obuke i piloti i mehanicari.
A sve to kosta. Da bi zadrzao borbene pilote i tehnicare na komplikovanim sistemima ti moras da ih platis pristojno. To su trazena zanimanja i u civilstvu, naci ce posao negde drugde. Mozda ce pre tehnicari naci od pilota, ali i ovi ce ugrabiti prvu priliku da lete za strane privatne kompanije u nekim manjim letelicama, radije nego da imaju jednom godisnje zalet u nasoj vojsci.
Ako se ne varam, neka me neko ovde ispravi, ali mislim da je ruski pilot aviona MiG 23 ili MiG25, u sred hladnog rata pobegao sa avionom na zapad. Tada su Ameri i NATO prvi put imali u svojim rukama ovu letelicu. Kada sam citao zasto je taj ruski pilot prebegao, bio je spoj vise okolnosti. Na privatnom planu razveo se od zene, a sluzio je u nekoj bazi u picki lepoj materini. Zbog nedostatka goriva su retko leteli, a ostalo vreme su krcili sumu, radili neke bemislene poslove da bi se odrzavala disciplina. Navodi se da je moral bio izuzetno nizak, da su se piloti redovno opijali, jer nisu mogli da progutaju da treba da lete na lovcima a da rade gluposti ispod svog nivoa. Ovom je valjda puklo i zapalio sa avionom.
Dakle taj ljudski faktor, odnosno strucni kadar kojim smo se ponosili, jako je bitan za funkcionisanje svega. Dzaba najnovije oruzje ako nema ko da njime upravlja. Ovo se odnosi ne samo na pilote, vec i na tenkiste, artiljerce, one koji su na raketnim sistemima itd. Ako izgubis taj kadar, taman da je civilna firma pa bi posao trpeo dok se drugi neko obuci, a kamoli kada je vojska u pitanju, gde dolazi do umanjenja borbene gotovosti.